Kutak za roditelje


Pročitajte iskustva roditelja čija su djeca bila u Americi

 

Prof. dr Vanja Asanović, majka Andrije Asanovića

Posljednjih godinu dana, često mi postavljaju pitanja: Kako si se odlučila da pošalješ dijete daleko od kuće, čak u Ameriku? Zašto ste poslali dijete u Ameriku da završi treći razred srednje škole? Zašto Amerika? Zar nije daleko? Kako će dijete da provede cijelu školsku godinu, a da ne vidi roditelje?

Moram reći da sam odluku da pošaljem dijete u Ameriku donijela veoma lako, nakon razgovora sa predstavnicima Agencije ISEM, jer su me njihova ozbiljnost i iskustvo ubijedili da činim pravu stvar. Željela sam da moje dijete upozna drugačiji sistem školovanja, američku kulturu i način života i da dobije mogućnost da okusi uspjeh u nepoznatoj sredini stičući na taj način i veće samopouzdanje. Znala sam da odlazak daleko od kuće u potpuno nepoznatu sredinu ne može biti lak, ali sam smatrala da je to veoma važan izazov za jednog tinejdžera, s obzirom da je u godinama kada su djeca spremnija na promjene i kada ih vodi želja za novim i interesantnim događajima, bez straha koji negdje posjeduju odrasli.

Izazov je svakako i za roditelja, koji uvijek brine o svom djetetu bez obzira da li je pored njega ili je kilometrima daleko. Ja sam uspjela da mom djetetu pružim podršku da ode. Predstavnici Agencija ISEM su me uvjerili da će dijete prije svega biti bezbjedno u novoj sredini, koja će mu pružiti priliku da osjeti novu tradiciju, drugačiji mentalitet i da se kulturno uzdigne u američkom duhu, takoreći na licu mjesta.

Veoma sam srećna što je moj sin uspio da uspješno završi treći razred srednje škole u Ohaju. Porodica kod koje je bio smješten pružila mu je mnogo pažnje, siguran dom, podršku i osjećaj porodičnog doma, sreće i udobnosti. Sigurna sam da će lijepe dane provedene u Ohaju moj sin dugo pamtiti i da će mu stečeno iskustvo pomoći da u životu donese odluke koje će ga dovesti do toga da bude dobar, kvalitetan i uspješan čovjek.

 

Mladen i Tanja Jovović, roditelji Jasne Jovović

Jasna je imala veliku želju da uči u inostranstvu. Podržali smo je u tome jer smatramo da je to veliki korak u ostvarivanju njenih ambicija. Iskustvo koje je tamo stekla je dragocjeno i koristiće joj u daljem obrazovanju i životu. Kao roditelji, ponosni smo na njen ostvareni rezultat, istakla se kao najbolji đak, dobila diplomu uz sve pohvale rukovodećeg školskog kadra. Vratila se odgovornija, zrelija, samostalnija, što je nama kao roditeljima ujedno i potvrda da smo donijeli pravu odluku.

 

dr Dijana Božović, majka Marka Božovića 

„Dok sam bila đak i student bila sam impresionirana svojim vršnjacima koji su imali mogućnost da borave određeno vrijeme u inostranstvu. Kada mi se ukazala prilika da mogu svome djetetu da pružim ovakvo zadovoljstvo, ni malo nijesam oklijevala. Bila sam uzbuđena što će vidjeti i osjetiti drugi način života, sazreti, naučiti strani jezik.

Moj sin Marko doživio je divno iskustvo. Dobio je porodicu u Luizijani, u malenom gradiću Ville Platte, koji je pravi grad đaka-studenata. U njegovoj školi bilo je đaka sa svih strana svijeta. Najbolji drugovi su mu bili španac Antonio i Tom belgijanac. Bilo je djevojaka iz Njemačke, Bjelorusije, Austrije, i dječaka iz Kine, Kolumbije, sa Tajvana, Juzne Koreje, Indije,...Tako da se pored američkog načina života upoznao sa različitim kulturama i stilovima života iz cijeloga svijeta. Nijednog trenutka nijesam zažalila što smo se odlučili na ovaj životni korak.

Moj sin se vratio zreliji, iskusniji, sigurniji u sebe, bogatiji duhom. Odlično komunicira na engleskom jeziku. A sa drugovima i drugaricama iz Amerike je ostao u kontaktu preko društvenih mreža i dogovorili su se da se bar jednom u 10 godina posjećuju.